Nazad na sadržaj
dominantni u trenutnoj komunikaciji, a povezani su sa transferom. Shodno tome, ovi analitičari smatraju da interpretacija odgovarajućeg nesvesnog konflikta fokusiranog na taj odnos ekstratransfera može biti od pomoći, jer se tamo nalazi afektivna dominacija. Na kraju, međutim, glavni patogeni nesvesni konflikti imaju tendenciju da budu ukorenjeni u karakterološkim odbrambenim strukturama koje će postati otpori transferu. Dakle, sistematska analiza transfera umnogome se smatra suštinskim, ali ne i isključivim fokusom interpretativne aktivnosti analitičara. Klajnijanski pristup uvek teži tome da se što više koristi sistematska analiza transfera, ali taj trend se danas takođe razvio i u Ego psihološkom i u relacionom pristupu. Francuska analiza je takođe povećala ovaj aspekt. VI. E. Pogled na objektne odnose – napredne i arhaične konfiguracije transfera Shvatanje prirode transferne regresije takođe se prebacilo na konceptualizaciju primitivnih, ranih, arhaičnih transfera određenih objektnin odnosima, za razliku od kasnijih, naprednih edipalnih transfera. Edipalni i preedipalni konflikti imaju tendenciju da se sažimaju u regresivnim transferima sa dominacijom razvoja agresije, za razliku od jasnije diferencijacije stadijuma razvoja u manje regresivnim transferima, sa dominacijom infantilnih seksualnih sukoba. U svetlu savremene teorije o objektnim odnosima, razjašnjeno je i usavršeno razumevanje identifikacionih i projektivnih aspekata razvoja transfera, npr. onih koji se mogu uočiti u lečenju teških poremećaja ličnosti. U slučaju neurotične organizacije ličnosti, dominantno odigravanje u vezama transfera/kontratransfera koje se razvija tokom tretmana uključuje identifikaciju pacijenta sa aspektom njegovog infantilnog selfa, dok se na analitičara projektuje odgovarajuća reprezentacija objekta. Ređi su obrnuti primeri ovog odigravanja, gde se pacijent identifikuje sa reprezentacijom objekta dok projektuje odgovarajuću reprezentaciju sebe na analitičara. Suprotno tome, u slučaju ozbiljne psihopatologije, takvi obrnuti primeri su česti, a stalne naizmenične promene reprezentacije sebe i objekta predstavljaju pravilo, koje daje naizgled haotičan karakter razvoju transfera (Kernberg, Joumans, Klarkin i dr., 2008). Pored toga, u ovim slučajevima pojavljuju se i druge komplikacije: recipročna aktivacija pacijentovog grandioznog selfa i njegova obezvređena samoreprezentacija kao dominantna patologija objektnih odnosa u transfernim manifestacijama narcisističke patologije; kao i regresija na simbiotske odnose u kojima pacijent ne može da toleriše nikakve razlike u pogledima i povezanosti terapeuta, doživljavajući sve triangulacije kao nepodnošljive traumatične situacije. Interpretacija i obrada ovih primitivnih regresija transfera mogu predstavljati dominantnu terapijsku karakteristiku ovih slučajeva.
545
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online