Nazad na sadržaj
analitičar, ne doživljava toliko udaljenim od pacijenta kao u psihologiji „dve osobeˮ, već kao neophodan konstituent pacijenta ili kao „self objektˮ. Iz ove perspektive, analitičar kao figura transfera nema mentalne komponente prenesene ili „projektovaneˮ na njega, već učestvuje u tekućoj analizi i rastu selfa (Kohut, 1971). Od najranijeg trenutka samorazvoja, počevši od postizanja i prepoznavanja kohezivnog selfa (Kohut, 1971), pa sve do kontinuiranih promenljivih karakteristika selfa, mogu se uočiti dualni aspekti selfa prema modifikacijama u ambiciji i idealizaciji (videti poglavlje SELF). Prema tome, transferi ili realizacije self objekta usmereni su ka analitičaru koji pomaže u integrisanju selfa, služeći kao self objekat u ogledalu, self objekat blizanac ili idealizirajući self objekat. Transferi će pratiti razvojnu liniju narcisizma, kako sa njenim normalnim, tako i sa njenim patološkim aspektima. Interpretacije transfera će omogućiti da se patologija posmatrana „u ogledaluˮ pretvori u ponos, dok će idealizacije postati integrisane kao entuzijazam. Važno je prepoznati da proširena teorija uma nikada za rezultat nema izolovanu osobu, već stalno uključivanje drugih kao self objekata koji pomažu u posmatranju u ogledalu i idealizaciji. Čovek se nikada ne oslobađa self objekata. Ovo je u skladu sa činjenicom da su transferi, kako transferi self objekta, tako i drugi, sveprisutni i univerzalni.
VII. RAZVOJ KONCEPTA U LATINSKOJ AMERICI
VII. A. Anhel Garma Anhel Garma je osnovao značajan psihoanalitički pokret u Argentini, koji se, pak, proširio širom Latinske Amerike. Rođen u Bilbaou, u Španiji, emigrirao je u Argentinu 1938. godine tokom Španskog građanskog rata (1936–39). Zajedno sa drugima, osnovao je Argentinsko psihoanalitičko udruženje 1942. godine, čiji je predsednik bio u različitim periodima. U jednom od svojih najranijih radova, „ La Transferencia afectiva en el Psicoanalisis ˮ („Afektivni transfer u psihoanaliziˮ), iz 1931. godine, naglasio je važnost osvešćivanja u okviru psihoanalitičkog tretmana nesvesnog mazohističkog podvrgavanja pacijenta Superegu koji je preneo na analitičara. Iste godine, da bi postao član Nemačkog psihoanalitičkog društva, Garma je predstavio svoj rad „ Die Realitat und das Es in der Schizophrenie ˮ (Stvarnost i Id u shizofreniji), koji je objavljen u Internationale Zeitschrift fur Psichoanalise , tom KSVIII (1932), 2. Tragovi Garminih misli mogu se naći kod sledećih autora:
547
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online