Nazad na sadržaj
se manifestuju kao prekomerna distanciranost, nefleksibilnost, hladnoća i inhibirano ponašanje u prisustvu analizanda. Sledeći Frojda, Raker je smatrao da transfer treba tumačiti kada se koristi snagom otpora. Međutim, razlikovao se od Frojda kada je istakao da su se „transferni otporiˮ, poput transfernih anksioznosti, pojavili od samog početka u analizama i zato im se mora već na početku posvetiti pažnja. Raker je tvrdio da je transfer otpor, ali i da mu se pruža otpor. Svoj stav je učinio jasnijim na osnovu frojdijanske ideje iz rada „Izvan principa zadovoljstvaˮ ( Beyond the Pleasure Principle , 1920), s obzirom na položaj analitičara koji se udružuje sa Idom i njegovom tendencijom ponavljanja i bori se protiv otpora Ega koji se protive ponavljanju. Naglasio je da je pružanje otpora prisutno u ponavljanju. Po Rakerovom mišljenju, analitička terapija je usmerena na analizu transferne neuroze. Transfer je otpor, ali mu se i pruža otpor; odnosno, analizand ponavlja infantilnu odbranu (koja čini otpore transfera) kako ne bi osvestio određene infantilne anksiozne situacije koje će ponovo doživeti u transferu. Dalje je objasnio da određeni otpori ka osvešćivanju nisu povezani sa stvarnim pojavama, već sa nečim što nikada nije postalo prošlost i zbog toga se ponovo doživljava u sadašnjosti. Ovde se činilo da se Raker poziva na ono što nije osvešćeno i, kao rezultat toga, živi u stalnoj sadašnjosti. On tvrdi da „svako sećanje u isto vreme predstavlja određeni transferni odnos, a svako odbijanje da se setimo predstavlja odbacivanje određenog transfernog odnosaˮ (Raker, 1958, str. 63; prevedeno sa španskog originala). Da bi konstatovao postojanje otpora koji potiče iz kontratransfera, Raker kao polaznu osnovu uzima Frojdovu tvrdnju da analitičar želi da pacijent pamti stvari tako da pripadaju prošlosti, umesto da ponavlja one koje potiskuje u sadašnjosti i u transferu. U Rakerovoj teoriji, transfer i kontratransfer predstavljaju dve komponente jedinstva koje se međusobno nadopunjuju. U okviru kontratransfera, Raker uspostavlja razliku između odgovora analitičara na manifestni transfer i drugog odgovora na potencijalni, latentni transfer, ali koji je potisnut i blokiran. Kontratransfer je izraz odnosa analizanda i njegovih unutrašnjih i spoljnih objekata i, pored toga, predstavlja stvarno iskustvo; iz tog razloga biće važno uzeti ga u obzir (videti poglavlje KONTRATRANSFER). Odgovor na negativan i seksualni transfer negativnim i seksualnim kontratransferom analitičara sprečava analizanda da analitičara prepozna kao „dobrog objektaˮ, bez anksioznosti i besa. S druge strane, pozitivan kontratransfer omogućava analitičaru da se identifikuje sa Egom i Idom analizanda. Iz tog razloga Raker predlaže da negativni kontratransfer uvek treba analizirati i rešiti.
549
Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online