„Munja i grom“, tribjut bend iz Milvokija posvećen Nilu Dajmondu, doživljava ogroman uspeh i razarajuće patnje na svom muzičkom putovanju
Lightning and Thunder, a Neil Diamond tribute act from Milwaukee, experienced huge success and devastating suffering in their musical journey together
Napisali smo ljubavno pismo muzičarima Kad gledate film „Song Sung Blue“, i sami se zapitate šta radite sa životom, ako ne tačno ono što želite i što vas čini dobrim, srećnim i povezanim, poručuju slavni glumci
hitovi. Zaroniti u širi katalog je jedno od velikih otkrića za mene. Nikada ni- sam čula pesme poput „I’ve Been He- re Before“ koju pevam na kraju filma. Nisam čak ni znala za „Cherry Cherry“ ili „Cranchy Granola Suite“, „Soola- mon“... HJU: Da, i ja. Nažalost. Jer da sam bio svestan njegove bogate dis- kografije, siguran sam da bih odavno bio veliki fan. Kao i u svakom mjuziklu ili biografskom filmu o muzičarima, u pozadini svega zapravo je moć same muzike... HJU: Svi smo je osetili u nekom trenutku svog života, neki više od dru- gih. Ali kod Krejgovog rada me je za- divilo to što, kada vidite film, osećate moć muzike kroz lik, kroz priču. To ni- je samo veština. Postoji nešto magič- no ovde, a vezano je za Krejga kao pis- ca i kao reditelja. To što osećamo kao glumci ili znamo kao ljudska bića, ne znači da će biti preneto na filmu. Dru- ga stvar koju želim da kažem kao pe- vač – kada sam slušao Nila, pomislio sam kako je neverovatan. Može da pe- va bilo gde visoko i nisko u svom op- segu, na bilo kojoj jačini, u bilo kom tonalitetu. I dalje peva i zvuči nevero- vatno. Pročitao sam negde da ste sa njim pevali karaoke. Da li je to tačno? HJU: Da, imamo veoma dobrog zajedničkog prijatelja. On i Kejti, nje- gova supruga, pozvali su me jer im se jako dopao film. Kejti je zapravo u prethodnim razgovorima napomenu- la da žive u Koloradu i pitala da li že- lim da prenoćim. Odgovorio sam da bi to bilo sjajno. Večerali smo i Kejti je rekla: „Postoji velika šansa da će te Nil zamoliti da pevaš karaoke“. Odgovorio sam: „Naravno“. I to se dogodilo. Seli smo da večeramo i on je iznenada ka- zao: „Hajde da pevamo karaoke“. Kejti
S ong Sung Blue, biografska muzička drama o bračnom paru Majku i Kler Sardi- ni, dirnuo je srca publike ši- rom sveta zbog tragične, ali u neku ruku i optimistične ljubavne pri- če koja govori o neprestanoj borbi. U pi- tanju je film zasnovan na dokumentar- cu Grega Koksa iz 2008, u kojem glume Hju Džekman i Kejt Hadson kao Majk i Kler, glavni ljudi u tribjut bendu Ni- la Dajmonda. Sa dvoje glavnih gluma- ca sreli smo se u šarmantnom restoranu u Vest Holivudu i, premda smo bili vre- menski ograničeni, vodili smo veoma zanimljiv razgovor o muzici, Nilu Daj- mondu, filmu, ali i životu. Zajedno pravite prelepu muziku u ovom filmu. Kada ste prvi put osetili da ćete uspeti to da nam prenesete? HJU: Sećam se da se Kejt posle či- tanja okrenula ka meni. Bilo je to čita- nje gde su ljudi plakali. Nikada to ni- sam video za stolom. Ostali smo sami, jeli neke mini-sendviče, kada je Kejt rekla da će ovaj film funkcionisati sa- mo ako radimo zajedno. I pomislio sam da je apsolutno u pravu. Onda je Krejg Bruer, naš reditelj, napravio majstorski potez. U filmu pevamo uži- vo, ali smo ujedno i sve snimili. Naj- draže mi je sećanje na pevanje „Holi Holi“, kada smo sedeli na kauču i bi- li sasvim opušteni. Samo su stavili mi- krofon ispred nas i tako smo snimali. Naježio sam se i znao sam da ćemo se muzički uklopiti. KEJT: Da, isto. Slažem se. „Ho- li Holi“ je zaista bio jedan od tih prelo- mnih trenutaka jer smo se u filmu gle- dali, ali smo se zaista upoznali tek kad smo sedeli jedno pored drugog i oseća- li se veoma ranjivo.
Hju, oduševio si publiku pevajući na Brodveju, a s druge strane, Kejt je prošle godine objavila studijski album. Šta te je zaista dirnulo u pogledu Majka i Kler, s obzirom na to da oboje imate svoje muzičke priče? HJU: Mislim da me je u ovom fil- mu dirnulo to što je to ljubavno pismo upućeno muzičarima. I to kažem sa velikim poštovanjem. Ima toliko bri- ljantnih muzičara koji možda jedva zarađuju za život, možda čak i ne za- rađuju uopšte, ali ipak rade jer to vo- le. I pristaće bilo gde da pevaju – u taj- landskom restoranu ili kao predgrupa za „Perl Džem“. Isti je impuls. Ono što posebno volim kod Majka je njegova upornost. Nije hteo da odustane. Čak i sada, 30 godina kasnije, evo nas. Pri- ča i njegova muzika se šire. A ono što me je dirnulo kod njih dvoje jeste kako spasavaju jedno drugo. Prolaze kroz mnogo toga, ali uvek veruju jedno u drugo i tu su jedno za drugo. KEJT: Želim da dodam tome i lju- bavnu priču. Svako ko ima muzički ta- lenat u sebi ima svoju ljubavnu pri- ču sa muzikom. Mislim da Majk, Kler, vi i ja delimo taj osećaj da nas muzi- ka toliko dirne da se povezujemo bez reči, u stanju smo samo da otpevamo taj osećaj. Muzika Nila Dajmonda je vanvremenska. Kako je to nostalgično uranjanje u njegov svet uticalo na vas? KEJT: Jedna od sjajnih stvari u vezi sa onim što radimo jeste da stal- no otkrivamo nešto novo. Poznava- la sam muziku Nila Janga bolje nego Nila Dajmonda do ovog filma. Znala sam njegove velike pesme, one uz ko- je smo svi odrasli i koje su bile veliki
Tekst / Words: Viktor Vilotijević Fotografije / Photography: Profimedia.rs
Hollywood » Holivud | 27
Made with FlippingBook interactive PDF creator