OIVin br. 12, godina IV. - ožujak 2022.

POSVEĆENOST

31

povezivanje vozila kako bi ona „komunicirala“ i „dogovarala se“ o međusobnom ponašanju u prometu. Uostalom, u današnjem poveza- nom svijetu logično je da se i vozila povežu i olakšaju svima život. Prije petnaestak godina na Mün- chenskom je aerodromu uveden sustav virtualnih semafora za pro- metovanje dostavnih vozila. Na vjetrobranskim staklima autobusa i dostavnih vozila za prijevoz prtljage od i do aviona, korišteni su virtualni semafori. Na sličnu su ideju puno godina kasnije došli znanstvenici ne samo iz Europe nego i SAD-a. Na Carnegie Mellon University u Pittsburghu znanstvenici su pove- zali nekoliko tehnologija te napisali algoritme koji omogućuju automo- bilima međusobnu komunikaciju. Prema njihovom konceptu, tako zamišljen promet nesmetano bi se i sigurno odvijao bez upotrebe ijednog semafora. Iz projekta je nastala tvrtka Virtual Traffic Lights (VTL), a testiranje sa složenim simulacijama provodilo se od svibnja 2017. na cestama u blizini Carnegie Mellon kampusa. U srpnju 2018. u Ryadhu u Saudijskoj Arabiji prvi puta je javno predstavljena VTL tehnologija, pred publikom od oko sto znanstvenika, vladinih dužnosnika i predstavnika privatnih tvrtki. Prezentacija u kojoj je sudje- lovalo nekoliko vozila odvijala se na prometnicama unutar sveučilišnog kampusa gdje je između ostalog, prikazano što se događa ako neko vozilo namjerno ulazi u raskrižje, a da mu je upaljeno crveno svjetlo na vjetrobranskom staklu. U takvom se slučaju svim vozilima koja se nalaze u raskrižju i u neposrednoj blizini upalilo crveno svjetlo i tako je izbjegnuta nesreća. Nažalost, kod klasičnih semafora tako nešto se ne događa te se ne može spriječiti nesreća.

Rezultati ovog projekta potvrdili su ono što se navedenim znan- stvenicima duže vrijeme činilo jako sumnjivim - bi li uvođenje virtualnih semafora bilo moguće kako bi se klasični semafori mogli ugasiti i maknuti s prometnica? Njihov je zaključak da time ne bismo ništa izgubili osim bezbrojnih sati pro- vedenih u našim automobilima dok stojimo u prometnim gužvama. Način rada današnjih semafora jedva da se promijenio od prvih postavljenih semafora početkom 20. stoljeća. Semafori i danas rade na principu brojača, zbog čega ponekad čekamo na prolazak raskrižja, a da u suprotnom smjeru ne nailazi ni jedno vozilo. Vremenski intervali se na semaforima mogu prilagoditi tako da se podudaraju s obrasci- ma prometa u različitim ciklusima tijekom dana, ali to je uglavnom sva precizna prilagodba koju je na današnjim semaforima moguće primijeniti. U današnje 4 .0 Indu- stry vrijeme to zaista nije mnogo. Kao rezultat inertnosti u promjeni signalizacijskih tehnologija u pro- metu, izgubljeno je previše sati. Sati, koje bi ljudi mogli provesti sa svojom obitelji, prijateljima, baveći

se sportom ili bilo čim korisnijim od udisanja otrovnih plinova u koloni vozila.

Virtualni WiFi IEEE 802.11p semafori

Koncept virtualnih semafora VTL ( Virtual Traffic Lights ) s IEEE 802.11p osmišljen je na zanimljiv način. Zamislite da su isključeni svi semafori i da vozila međusobno komuniciraju ( Vehicle – to – Vehicle, V2V) dok se približavaju raskri- žju. Tijekom vožnje u međusobnoj komunikaciji, vozila sama odabiru "vođu" koji će privremeno upravljati raskrižjem i odlučiti kojem smjeru dodjeljuje pravo prolaska tj. zeleno svjetlo, a kojem smjeru „crveno svjetlo“. Virtualni semafor pojav- ljuje se na vjetrobranskom staklu vozača koji se približavaju raskrižju, odnosno, pojavljuje se samo jedna boja sa semafora, ovisno o pred- nosti prolaska. Na nikakav način vozač se ne uključuje u donoše- nje odluka, a virtualni semafor će se ugasiti nakon što vozač prođe kroz raskrižje. Na ovaj se način u potpunosti eliminira potreba za klasičnim semaforima temeljenim na infrastrukturi jer vozila mogu sama

Fotografija: VTL algoritam, izvor: IEEE

Made with FlippingBook Ebook Creator