A melija Meri Erhart rođena je 24. jula 1897. u malom gra- diću u Kanzasu, SAD – mestu gde su ravni- ce i beskrajno nebo bili kao stvoreni za velike snove. Još kao mala pokazi- vala je jednu posebnu osobinu – ne- ustrašivost, ali i sklonosti neobične za devojčice u to vreme. Igrala je ko- šarku i čak pohađala kurs za poprav- ku automobila. Dok su mnogi njeni vršnjaci živeli mirno, Amelija je ose- ćala da je njen život namenjen neče- mu što se nije moglo ukrotiti u okvi- re običnog sveta. Tokom Prvog svetskog rata slu- žila je kao pomoćnica medicinskim sestrama Crvenog krsta u Torontu i počela da provodi vreme posmatra- jući pilote Kraljevskog letačkog kor- pusa kako treniraju na lokalnom aerodromu. Nakon rata vratila se u Sjedinjene Američke Države i upi- sala se na Univerzitet Kolumbija u
Devedeset devetke Erhart je dosledno radila na pro- mociji mogućnosti za žene u avi- jaciji. Godine 1929, nakon što je osvojila treće mesto na Svežen- skom vazdušnom derbiju – prvoj transkontinentalnoj vazdušnoj trci za žene – Erhart je pomogla u osni- vanju „Devedeset devetki“, među- narodne organizacije za unapre- đenje žena pilota. Postala je prva predsednica organizacije licenci- ranih pilota, koja i danas postoji i predstavlja žene letače sveta. THE NINETY-NINES Earhart worked tirelessly to promote opportunities for women in aviation. After finishing third in the 1929 Wom- en’s Air Derby – marking the first transcontinental air race for wom- en aviators – Earhart helped found the Ninety-Nines, an international or- ganisation promoting the advance- ment of female pilots. She became the first president of this organisation of licensed pilots, which still exists to- day and continues to support wom- en in aviation worldwide.
Njujorku kao studentkinja medicine. Prvi put je letela avionom u Kaliforniji u decembru 1920. sa čuvenim pilotom iz Prvog svetskog rata Frenkom Hok- som – i zauvek se zaljubila u letenje. U januaru 1921. počela je da pohađa časove, kasnije te godine kupila i pr- vi avion, polovni „kiner erster“ koji je zbog žute boje nazvala „Kanarinac“. U decembru 1921. dobila je licencu Naci- onalnog udruženja za aeronautiku. Tada je počela da se stvara neve- rovatna priča ove jedinstvene žene. U veoma kratkoj karijeri postavila je brojne vazduhoplovne rekorde. Prvi već 1922. godine, kada je postala pr- va žena koja je samostalno letela iznad 14.000 stopa. Deset godina kasni- je postala je prva žena (i druga osoba posle Čarlsa Lindberga) koja je samo- stalno preletela Atlantski okean. Na- pustila je Njufaundlend 20. maja u cr- venom avionu „lokid vega 5B“ i stigla dan kasnije, sletevši na pašnjak blizu Londonderija u Severnoj Irskoj. Po po- vratku u Sjedinjene Američke Države Kongres joj je dodelio vojno odlikova- nje „Distinguished Flying Cross“, koje se dodeljuje za „heroizam ili izuzetna dostignuća tokom učešća u vazduš- nom poduhvatu“. Bila je prva žena ko- ja je dobila tu čast. Kasnije te godine Erhart je načini- la prvi samostalni, direktan let preko Sjedinjenih Američkih Država koji je izvela žena. Poletela je u Los Anđele- su i sletela 19 sati kasnije u Nju Džer- zi. Takođe je postala prva osoba koja je samostalno letela sa Havaja na kopno Sjedinjenih Američkih Država 1935. godine. Međutim, nijedan uspeh nije je mogao pripremiti za ono što je usle- dilo 1937. – njeno najambicioznije pu- tovanje. U junu te godine Amelija je sa na- vigatorom Fredom Nunanom polete- la iz Majamija u specijalno pripremlje- nom dvomotorcu „lokhid elektra“, sa planom da obiđe svet duž ekvatora – put koji je zahtevao oko 29.000 mi- lja (47.000 km). Posle 22.000 pređe- nih milja kroz Južnu Ameriku, Afriku i Aziju pred njima je ostao uzak deo Pacifika između Lae u Novoj Gvine- ji i minijaturnog Houlend ostrva. U ranim satima 2. jula 1937. Emilija je poslednji put uspostavila kontakt sa obalskom stražom. Rekla je da se avi-
on „kreće sever–jug“ i da im ističe go- rivo – a zatim nestala bez traga. Upr- kos najvećoj potrazi u istoriji, koju su organizovale američke mornarica i obalska straža, Emilija i Nunan nika- da nisu pronađeni, pa su 19. jula 1937. proglašeni „izgubljenima na moru“. Ostala je legenda o fascinantnoj ženi, kao i misterija koja još uvek in- spiriše entuzijaste da traže ostatke „elektre“. Da li je avion srušen, jesu li možda preživeli i završili na nekom ostrvu, priča se da su ih zarobili Ja- panci, milion je spekulacija čak i da- nas. Nedavno su američki arhivi obja- vili hiljade stranica dokumenata o potrazi i teorijama o njenoj sudbini, a ekspedicije ne odustaju – koriste so- nare i podvodne robote da bi locirali ostatke „elektre“. Ali čak i bez konačnog odgovora, nasledstvo Amelije Erhart nadilazi mi- steriozni kraj. Ona je svojim životom dokazala da ni nebo nije granica, utrla put svim ženama sveta omogućivši im da polete. I zato što je to učinila – ne- bo nikada više nije bilo isto.
Tekst / Words: Jelena Pantović Fotografije / Photography: Profimedia.rs
Powerful women » Moćne žene | 81
Made with FlippingBook interactive PDF creator