Elevate May 2019 | Air Serbia

S a tri godine je premijerno bez treme i greške odrecito- vao pesmu pred publikom. Za taj uspeh Tihomir Stanić (58) dobio je aplauz i prvi džeparac. Od tada do danas nizao je samo uspe- he, nagrade, aplauze. Veruje u svo- je želje i one mu se najčešće ostvare, pa već može da nasluti da će u pen- ziji rešavati sudoku i slušati marija- če u Meksiku. Rano ste naučili da se rad vred- nuje? – Sa tri godine sam na seoskoj priredbi recitovao pesmu Herojeva majka . Moj otac je predložio jednoj starijoj devojčici da nastavi da recitu- je pesmu ako se zbunim i zastanem. Tada sam se rasplakao jer sam znao pesmu i izgovorio je napamet. Za to sam dobio džeparac. U filmu Falsifi- kator sam glumio Anđelka, lik inspi- risan mojim ocem Nedeljkom Stani- ćem. Od honorara za tu ulogu sam majku častio letovanjem. Upoznavanje vaših roditelja može da bude početak ne- kog romana ili filma? – Otac je bio seoski učitelj. Majka je radila u seoskoj radnji u kojoj su se svi okupljali. Rodi- telji su se upoznali preko očevog novinskog oglasa za upoznava- nje srodne duše, a nazvao ga je Dobar dan, tugo . Otac je na taj na- ziv podsećao majku u teška brač- na vremena. umetnosti. Detinjstvo mi je bilo suro- vo u svakom pogledu. Često smo se selili zbog očevih poslovnih greho- va jer je nekim ljudima davao lažna svedočanstva o završenoj osmoletki i zbog toga je dvaput bio u zatvoru. Verovao je da sa tom diplomom ljudi mogu lakše da obezbede egzistenci- ju i da svi zaslužuju da imaju to sve- dočanstvo. Mama je bila heroj, izdr- žavala nas je kad je otac robijao. Sve mi je krenulo nabolje kad sam shva- tio da na nju imam čvrst karakter i sve dobro sam od nje nasledio. Od tada se sebi mnogo više sviđam. U svemu sam imao podršku roditelja. Šta vam je u detinjstvu budi- lo maštu? – Odmalena sam mnogo čitao. Šta su vam ostavili u nasleđe? – Otac je bio zanimljiv, bio je sklon Živeli smo u školi, pa mi je bila dos- tupna školska biblioteka. Uvek sam bio radoznao da upoznam svet bez nametanja okoline. Prvo smo imali školski televizor, posle i u našoj kući. Rado sam gledao neke TV emisije i

I t was at the age of three that, without stage fright or mistakes, he made his premiere per- formance reciting a song in front of an audi- ence. Tihomir Stanić, now 58, received a round of applause and his rst pocket money. From that day to this he has known only success, awards, ap- plause... He believes in his own wishes, and most often makes them come true, and he can already anticipate how he will, in his retirement, solve su- doku puzzles while listening to mariachi in Mexico. You learnt early on that work pays o? - At the age of three, at a village performance, I recited the song “Hero’s Mother”. My father sug- gested that an older girl continue reciting the song if I got confused and stopped. I cried then, because I knew the song and could recite it by heart. I got pocket money for doing that. In the lm Falsier I played Anđelko, a character inspired by my father, Nedeljko Stanić. With the fee for that role, I treated my mother to a summer holiday. Your parents’ meeting could be the start of a novel or a lm?

filmove, pa sam zbog toga kasnio na večernje igranke. Na njih sam stizao kroz mračnu šumu i bilo me je strah da idem kroz nju. Ko vas je učio glumi? – Polagao sam prijemni za studi- je glume na Akademiji u Novom Sa- du u klasi profesora Dejana Mijača, koji je na FDU predavao režiju. Veru- jem da sam imao sreće da me izabe- re jer nijedan drugi profesor ne bi. Je- dan je od najznačajnijih naših reditelja, s odličnim opusom. Imao sam ogro- mnu tremu i govornu manu jer nisam umeo da kažem slovo R, pa sam ka- snije to vežbama korigovao. Drugove sa klase sam lagao da sam pri- mljen

Igra u četiri pozorišta, u najgledanijim TV serijama i najboljim filmovima, ali ga trenutno okupira Ivo Andrić. Sprema se serija koja će pratiti period od 26. oktobra, kada je Andrić dobio vest o Nobelovoj nagradi, do 10. decembra 1961, kada mu je uručena. Tihomir Stanić već je pronašao scenariste i jasno – glumiće Iva He performs in four theatres, the most popular TV shows and the best lms, but he’s currently busy with Ivo Andrić. He’s preparing for a series that will follow the period from 26 th October 1961, when Andrić received the news that he had won the Nobel Prize, to 10 th December that year, when he received the actual award. Tihomir Stanić has already found screenwriters and it is clear – he will portray Ivo

- My father was a village teacher. My mother worked at a village shop where everyone gathered. My par- ents met through my father’s small ad in a newspaper explaining that he’d like to meet a kindred spirit, which he headlined“Good after- noon, sadness”. My father remind- ed mother of that title during tough times for their marriage. What did you inherit from them? - My father was interesting

and had a fondness for art. My child- hood was rough in every sense. We moved often because of father’s sins at work, because he gave some people false testimonies about primary school gradu- ations, which led to him twice being jailed. He believed that this diploma enabled people to more easily secure their existence and that every- one deserved to have that testimony. Mother was heroic in supporting us all when our father was in- carcerated. Everything started going better for me when I realised that I had a solid character like her, and I inherited all my good qualities from her. I’ve liked myself a lot more since then. I had the sup- port of my parents in everything. What awakened your imagination during your childhood? - I read a lot from an early age. We lived in a school, so the school library was available to me. I was always curious to meet the world without im- posing on my environment. First we had a school TV, then later we also had one in our house. I happi- ly watched some TV shows and lms, which caused me to be late for evening performances. I arrived at them via a dark forest and I was scared of go- ing through it. Who taught you to act? - I took the entrance exam for acting studies at the Academy in Novi Sad, in the class of Professor Dejan Mijač, who taught lm and theatre directing

zato što se Dejan zabavlja sa

mojom majkom. Mnogo godina ka- snije, kad sam ga pitao zašto me je primio u svoju klasu, rekao mi je da je u meni prepoznao veliku želju za glumom. Da li vas je neka rola inspirisa- la da postanete sličan karakter i u životu? – Odrastao sam na vesternima. U njima pozitivni lik uvek preživi, vole ga sve devojke i na kraju filma odja- še dalje. Ti likovi su mi ideal. I ja se trudim da budem pozitivan i dobar. Igrali ste i anđele i đavole, šta vam bolje leži? – Anđeli moraju da budu lepši od mene. Đavola glumim bolje. Igrao sam Mefista u Faustu . Lako vam je da uskočite u razli- čite karaktere?

| 101

Made with FlippingBook interactive PDF creator