Lorem ipsum dolor / Lorem ipsum dolor
ZMIJA JE BILA DIVNA Predivna priroda i životinje (magarac, medved, zmija, kokoška, guske...) zapravo su protagonisti filma Na mlečnom putu . Pričajući o tome kako je tekla „saradnja sa ži- votinjama“, Emir Kusturica, između ostalog, kaže: – Magarac mi je tri puta povredio nogu. Medved je bio dobar za druženje, mada je jednom, bogami, bilo povuci–potegni. Zmija je bila divna, u filmu mi je spasla život, a u životu ja nju, jer sam je držao za vrat. A kokoška pred ogledalom je priča za se- be. Nije to bilo u scenariju, nego sedeo sam tako na snimanju i gledao kako kokoš- ka prolazi po polju, pa zastane ispred jednog velikog ogledala od metar i nešto. Za- stane, pogleda se i počne da skače iz sve snage! Merio sam, 11 minuta je skakala iz sve snage kljucajući svoj lik u ogledalu. I onda sam rekao – ovo ide u film. THE SNAKE WAS WONDERFUL Beautiful nature and animals (a donkey, bear, snake, chicken, geese etc.) are actually the protagonists of the film “On the Milky Road”. Discussing how his “cooperation wi- th the animals” developed, Kusturica says, among other things: - The donkey injured my leg three times. The bear was good to hang out with, altho- ugh once, by God, it was push-pull. The snake was wonderful. In the film she saved my life, and in life I saved her, because I held her by the throat. And the chicken in front of a mirror is story of its own. It was not in the script, but rather I was just sitting on the set and watching how the chicken passed by across the field and then stopped in front of a large mirror that was over a metre high. It paused, looked at its reflecti- on, and started jumping with full force! I measured the time. For 11 minutes it jum- ped with all its force, pecking at its reflection in the mirror. And then I said – this is go- ing in the film.
re – od onih starozavetnih, pa do ovih što su zapisane u najuzbudljivim ro- manima sveta. Ono što čovek u os- novi jeste, a to je ljubav. E sad, danas, rekao bih, to je banalizovano i profa- no prevedeno na jezik mnogostruke seksualnosti i kao takvo dobilo je svoj nakaradni epilog, ali su ljubavne pri- če koje su romantične, koje suštinom sežu u vreme Starog zaveta, ipak osta- le najsnažnije. Ovo je jedna od tih; u njoj jedan čovek, bežući od paranoje, a žena, bežući od ubica, iznedre veli- ku ljubavnu priču koja nije zaokruže- na, ali je on živi do kraja svog života. Nije li ta ljubav u filmu „Na mlečnom putu“ više od muško– ženskog odnosa? Nije li ona za- pravo i način mišljenja, odnos prema svetu? – Tako je. Ljubav i kao odbrana od sveta koji se raspada. I ta ljubav je ovde u punom sjaju, u punom za- mahu i počela je već u svetu da de- li sa publikom taj damar uzbuđenja. Mislim da i u Beogradu i Srbiji ima- mo šansu da prikupimo dovoljan broj ljudi. Film nosi katarzu koju ljudi zna- ju iz narodne poezije, tragični kraj sa mnogo duhovitosti pre toga. Film je pun metafora, asocija- cija, citata iz velikih filmskih i književnih dela… – Film se, između ostalog, bazira na nečemu što je vrlo snažno, a što je iz Foknerove literature (američki književnik Vilijam Fokner, 1897–1962, prim.aut.). Reč je o njegovoj priči u ko- joj je jedan advokat u ljubavi sa jed- nom ženom, ona ostaje trudna i on je, u vreme u kojem je abortus bio za- branjen, vodi na abortus. Ona umi- re, a on se nije ubio jedino zato što je bio katolik, pa mu je bilo zabranjeno da se ubije. Pritom je imao tu ideju – ako se ja ubijem, ko će se sećati te žene i te ljubavi. Što je rečenica ko-
ju bi, verujem, potpisao svaki savre- meni pisac. A ja sam je preneo iz li- terature u film. Stiče se utisak da je najveći gubitnik u filmu ipak lik Mile- ne. Što bi rekao Ljuba Simović u Šopalovićima, nju je „nesre- ća džabe zadesila“… – Ona je antički junak. Povla- či pogrešan potez u određenom tre- nutku, zbog čega sve ide u tragedi- ju. To je antički recept – postoji lik koji povuče okidač i sve nas uvuče u tragediju. Izuzetno jak segment filma je ratni milje devedesetih na ovim prostorima, ratna priča. Film je i vaš antiratni manifest? – Zato što je naš život stešnjen, us- lovljen, deformisan ratovima. Mi smo
uvek ratovali zapravo nikad ne zna- jući zašto ratujemo. Velike sile ratu- ju da prošire teritoriju, da opljačkaju. Počelo je sa naftom i zlatom, a danas je praktično isto, samo što ima novo ime. Nije više država, nego korpora- cija koja koristi državu. A mi smo, ka- ko Andrić kaže, uvek ratovali. Andrić kaže za ratove na Balkanu da uvek počinju spolja i, kad se završe, mi ne znamo zašto smo zapravo ratovali, ali već u sledećem ratu pobudimo nove teme i nove motive koje ćemo reša- vati u ratu koji sledi iza toga. A šta se sada dešava? Kako vi- dite sadašnju situaciju? – Opet smo u nekoj vrlo zamrše- noj situaciji čiji je ishod veoma ne- izvestan. Šta će biti sa nama? Kraj- nje je neizvesno.
102 |
Made with FlippingBook interactive PDF creator