Elevate February 2020 | Air Serbia

P ublika mu tepa srpski Marlon Brando. Rado bi iskusio ne- ku priču na holivudskoj sce- ni. Oduševljavaju ga gradski šmekeri, njegovi psi Bole i Lea, žena koja ume da mu miluje dušu... Pati jer je ostao bez oca, a vreme provodi sa majkom, sestrama i njihovom decom, jer i sam je još dete. Ovo je njegova priča...

BABAROGA IZ DETINJSTVA

Rođen sam u vreme kad je stalno bio neki rat, iako granatu, hvala bogu, nisam video. Moja generacija je prilič- no osakaćena tim pričama kojima su nas kao klince plašili odrasli. Rat je bio moja babaroga. U detinjstvu sam živeo u novobeogradskom Bloku 23. Nikad nisam bio dobar đak. Igrao sam fud- bal sa lokalnim šmekerima i mangu- pima. I danas se družimo, kapiram tu filozofiju života.

IZ DRUGOG PUTA  POGODAK

Nisam uspeo da se upišem na glu- mačku klasu profesora glumca Draga- na Pelevića Peleta. Sledeće godine pri- mio me je Nebojša Bradić. Sramota me je da kažem koliko sam se malo spre- mao prvi put za prijemni, jer sam odu- vek znao da ću biti glumac, pa sam ve- rovao da će i komisija na prijemnom to shvatiti iz prve. Ali hvala im što sam težim putem došao do indeksa.

NISAM ZVEZDA, IMAM SUVIŠE OBLE KRAJEVE I’M NOT A STAR, I HAVE TOO MANY ROUNDED ENDS MOJA PRIČA: ANDRIJA KUZMANOVIĆ, GLUMAC MY STORY: ANDRIJA KUZMANOVIĆ, ACTOR Tekst/Words: Ana Vodinelić Fotografije/Photography: Uroš Arsić

NAJDRAŽI PUŽ

Od svih pozorišta mi je omiljeno Pozorištnace Puž . Jednom sam sa fik- snog broja telefona u ponoć dobio po- ziv na mobilni od Branka Kockice da igram Zverka u komadu Lepotica i zver. Bila je to naporna dvoiposatna pred- stava, nosio sam masku. Osećao sam se kao pravi glumac uz pažnju sve te dece. Slušam i šta deca kažu u publici: neka su oduševljena, neko tera babu da idu kući jer je dosadno ili čujem treći glasić koji kaže: „Šta radi ova budala?!“

52 |

Made with FlippingBook interactive PDF creator