Elevate September 2017 | Air Serbia

Lorem ipsum dolor / Lorem ipsum dolor

ko sam prihvatio i svoje snalaženje u Parizu. Silna volja za drugačijim životom od onog koji smo ostavili vodila nas je napred. Živeo sam na niskoj nozi u gradu koji mi je davao stvaralačko prostranstvo poznatog i nepoznatog. Žena i ja smo imali sre- će da smo odmah našli slične nama, a u početku smo živeli u hotelu na aveniji Sen Žermen de Pre i tu sreta- li najviše umetnika. Posle tri mese- ca otišao sam u London i tamo pro- dao neke svoje slike. Radovao sam se povratku u Pariz, slikarskiji je od Londona. Pariz ima veliku tradiciju, za umetnike i divljake. Sve što treba umetnosti i umetnicima je tu. Da li ste sujetni umetnik? – Jesam, kako da ne. Volim muku u procesu traženja i stvaranja, lutanje. Da li ste uništili neki svoj rad? – Ne, strpljiv sam da dođem do cilja i kad je teško. Kad mnogo sli- kate, imate veliku lepezu pokušaja, i to je napredak. Bilo je slika koje mi se nisu dale, ostao sam kratkih ru- kava za njih. Slike su živa stvar, ne daju se ponekad. Stvorili ste i mnoga skulptor- ska dela. Više ili manje od sli- karstva ste u vajarstvu našli sebe? – Pravi slikar večito traži, a ja sam u glini vajao još kao dečak. Voleo sam sve što je likovno, skulptura ima svoj svet formi i površina i dala mi je ne- ke odgovore o slikarstvu. Nikad se nisam deklarisao kao skulptor, to je vrlo ozbiljan zanat. Kad vas je domovina priznala kao velikog slikara? – Taj opis „veliki slikar“ nije bio moja težnja. Moj stvaralački put je išao mimo toga, vremenom posta- ješ zreo da savladaš neke slikarske probleme i tada osetiš da si nešto uradio. Niko nikoga ne poziva da se predstavlja. To je ogromna arena ra- znoraznog sveta, pametnih i budala. Bilo je i zalutalih, a i nas koji smo se našli u tom svetu. Da li vam je slikarstvo pruži- lo udoban život? – Nikada nisam živeo udobno, ni- ti je to dobro za umetnika. Da radim šta volim je udobnost. Slikarstvo me ni za šta nije uskratilo, čekam da od njega još dobijem. Njime sam zaro- bljen. Tu godine ništa ne menjaju. Koliko vam je titula srpskog akademika olakšala život? – Ni to nije išlo lako, uvek se ne- ko ispreči. Ugodno je imati tu titulu, a i konačno te tada ostave na miru

that didn’t give themselves to me, I remained short of them. Pictures are living things; they sometimes don’t give themselves. You’ve also created many sculptur- al works. Have you found yourself in sculptingmoreorlessthaninpainting? A true painter seeks eternally, and I sculpted in clay as a boy. I loved everything that is artistic. Sculpture has its own world of forms and surfaces, and it gave me some answers about painting. I’ve never declared myself a sculptor, which is a very serious craft. When did your homeland recognise you as a great painter? That description“great painter”was not my aspiration. My creative path progressed despite that, over time you become mature enough to overcome some painting prob- lems and then you feel like you’ve done something. Nobody invites anyone to pres- ent themselves. That is a huge arena of a di- verse world, of the clever and foolish. There were also those who went astray, as well as those of us who found ourselves in this world. Has painting given you a comforta- ble life? I’ve never lived comfortably, nor is that good for an artist. Doing what I love is com- fort. Painting hasn’t prevented me from do- ing anything, and I’m still waiting to gain from it. I’m enslaved by it. Nothing has changed in that for years. How much did the title of a Serbian ac- ademic ease your life? That didn’t go easy either, with some- one always interrupting. It’s beneficial to have that title, and then you are finally left alone by those who love to seek mistakes in oth- ers. But I’m not ravenous for glory. I’ve always competed with myself. That is especially so when crises arise and you doubt yourself. It’s hard to be a clever man, I never flatter myself. Painting is my only vice. Even after returning to Serbia, you didn’t declare your political persua- sion. On purpose? I declined offers to get closer to par- ties. A man doesn’t change easily, and I can find myself even without politics. And I love Serbia, its monasteries, colours, tradition. You have remained a Yugoslav? I’m a mix, I wouldn’t divide people easily ... I’m Dalmatian in my soul, that’s not some- thing that’s lost. A man does not change. Do you sometimes feel a loss of your desire to paint? Nooo, never! I have always been a paint- er. I managed to preserve my hands and fin- gers to serve me. My life story would always begin and end with painting. Do you have any unfulfilled desires? I do, I have yet to paint the best picture. And I want to go back to Korčula and paint by the sea.

ZID KOJI STALNO PRESKAČEM Zašto niste učili druge slikare zanatu? – Video sam da profesori mnogo vremena izgube sa buda- lama. Nisam želeo da imam posla sa budalama i budućim budalama. I diskusije uče. Ali svaki slikar je uvek sam pred svojom slikom i problemom. To je zid koji stalno preskačete. THE WALL I’M CONSTANTLY JUMPING OVER Why didn’t you teach the painting craft to others? I saw that professors lose a lot of time with fools. I didn’t want to work with fools and future fools. And through dis- cussions we learn. But every painter is always alone in front of his picture and problem. That’s a wall you’re con- stantly jumping over.

oni koji vole da traže greške u drugi- ma. Ali nisam halapljiv na slavu. Odu- vek sam se takmičio samo sa sobom. Pogotovo kad dođe kriza i sumnjaš u sebe. Teško je biti pametnjaković, ni- kad ne laskam sebi. Slikarstvo je moj jedini porok. Ni po povratku u Srbiju niste se politički deklarisali. Namerno? – Odbijao sam ponude da se pri- bližim strankama. Ne menja se čo- vek lako, a ja i bez politike nalazim sebe. I volim Srbiju, njene manasti- re, boje, tradiciju. Ostali ste Jugosloven? – Ja sam mešanac, ne bih delio ljude lako... Dalmata sam u duši, to se ne gubi. Ne menja se čovek. Osećate li ponekad gubitak že- lje za slikanjem? – Neee, nikad! Uvek sam slikar. Uspeo sam da sačuvam ruke i prste da me služe. Moja životna priča bi uvek počela i završila se slikarstvom. Imate li neispunjene želje? – Imam, još nisam naslikao naj- bolju sliku. I želim da opet odem na Korčulu i slikam pored mora.

34 |

Made with FlippingBook interactive PDF creator