Elevate May 2021 | Air Serbia

INTERVIEW: BRUNO LANGER, MUSICIAN What retirement?! I'll perform rock until my last breath After 56 years of performing, I really miss travelling and hanging out with the audience at concerts. I'm fully ready for the opening of the post-pandemic music scene, because my intention is to play rock as long as I live L egendary Yugoslav rock band Atomsko Sklonište [Atomic Shelter] is this year cele- brating 45 years of its work, and Bruno Langer is commemorating 50 years of marriage. He considers himself a very successful and un- concealed bigamist, because neither his wife nor the band have had any complaints to date. The many years of his marriage and the existence of the Atoms clear- ly demonstrate that this symbiosis is very successful ... And that it endures! A career lasting 45 years is certainly fasci- nating. How do you feel when looking back? “Looking back is certainly better than looking at the present. That’s not only because I was younger, so it could be classified under the category of nostalgia, but also because, even with all the problems of that time, those were more pleasant times than the present. I’m afraid that, ten years from now, today’s young people won’t have any reason to recall these times with nos- talgia. As for the length of my career, my first perfor- mance was on 2 nd May 1965 at the Youth Centre in a small town near Pula with the group Logaritmi [Log- arithms]. Atomsko Sklonište had its first rehearsal on 26 th February at the Valovine tourist camp in Pula.” The concert album “Those Who Come After Us” is current. How come you made a new al- bum after 25 years? “The feeling is great, in line with the saying that youth and experience is the best combination for suc- cess. Specifically, in the current line-up of Atomsko Sklonište, alongside myself, Matija Dadić (the grand- son of Saša Dadić, a member of the first line-up from 1976) plays guitar and his peer, Eric Vojak, is on drums. In this case, it’s a new album with old songs. Of course, considering that this is a concert release from 2019, these old songs were performed with new energy that rejuvenates them and keeps them current. The album is completely authentic, without any post-production additions, and conveys how it sounded during con-

Da li vam se na bini ikada priviđa Serđo Blažić? Koliko vam nedostaje? – Đoser, kako smo ga svi zvali, silno mi nedo- staje kao prijatelj i kao muzičar, član benda, i kao veliki borac koji se 15 godina borio protiv opake bolesti, iako su mu lekari te 1971, kada je oboleo u 20. godini, davali samo godinu dana života. To- kom cele njegove karijere nije bilo nijedne turne- je ili snimanja albuma da baš tada istovremeno nije posećivao Onkolški institut u Ljubljani radi hemoterapije ili zračenja. Bio je medicinski feno- men, zahvaljujući silnoj ljubavi prema rokenrolu i želji za životom. Nedostaje sigurno i Boško Obradović, tekstovi pesama koje ste zajedno napisali danas su aktuelniji nego ikad? – Pesnik Boško Obradović je idejni tvorac Atom- skog skloništa , koji je nas rokere, koji smo godina- ma svirali po gradu, objedinio i uverio da možemo da komponujemo muziku na njegove društvenoan- gažovane tekstove, koji su, kako kažete, i danas ak- tualni. U pesmi Oni što dolaze za nama (1977), po kojoj se i zove poslednji živi album, proročanski je predvideo nastanak društvenih mreža: „Oni što do- laze za nama, imat će i u WC-u televiziju, sklapat će prijateljstva putem kućnog kompjutora…“ Boško je kriv i za ime benda. Podsetite nas na tu priču... – Nakon prvih proba telefonom me je nazvao Bole i kazao: „Vreme je da bendu damo ime“. I kre- nuo sa predlozima: Ista djetinjstva , ja kažem: zabo- ravi. Lift ekspres – ni u ludilu, treći je bio: Devet po merkaliju – moj odgovor je bio ne, četvrti predlog je bio: Atomsko sklonište – ja sam viknuo: „To!“. On- da mi je rekao: „Slušaj, saradniče, ime je u redu, ali onda ću morati plagirati samog sebe i moju pozori- šu predstavu Atomsko sklonište izvedenu sredinom šezdesetih u Istarskom narodnom kazalištu u Puli“. Nakon toga postajemo multimedijalni rok bend ko- ji sarađuje sa ostalim granama umetnosti, odnosno slikarima, pesnicima, majstorima umetničke foto- grafije, scenografima… Imaju li atomci naslednike na ovim pro- stora, vidite li nekog mlađeg Langera? – Na svim putovanjima i nastupima susreo sam izuzetno talentovane mlade rokere čiji bendovi ne- maju adekvatne medijske šanse kao što je imala mo- ja generacija u zlatno doba jugoslovenskog roka se- damdesetih i osamdesetih. Tada je rok bio vodeći žanr i palio je i žario koncertnim dvoranama i sta- dionima. Zato podržavam mlade bendove, jer bez njih će rok nestati sa ovih prostora. Kako živite kada nema koncerata? Da li ste spremni za turneju kada pandemija prođe ili pomišljate da je vreme za penzi- ju? Idu li rokeri uopšte u penziju? – Ne razmišljam o penziji, spadam u one koji će svirati rok do poslednjeg daha.

Music » Muzika | 41

Made with FlippingBook interactive PDF creator