Kultura
Culture
Prvi i verovatno najkultniji originalni „Netfliksov“ sadržaj je serija „Kuća od karata“ sa Kevinom Spejsi- jem iz 2013. Osim što počinje i da radi koprodukcije („Narkos“ sa „Junivižonom“), „Netfliks“ otkupljuje sa- držaje drugih studija i stavlja ih u sopstvenu ponudu. Rastom broja pretplatnika, „Netfliks“ sve više ulaže u originalne filmske i serijske sadržaje (poput „Krune“). Uporedo sa jačanjem „Netfliksa“ pojavljuju se „Hulu“, „Amazon Prajm“, „Dizni plus“, „Paramaunt plus“, „HBO Maks“, „Epl TV“ i „Univerzal Pikok“. Interesovanje za „Netfliksove“ projekte je motivisalo i konkurenciju da ponudi bolje sadržaje. „HBO“ je oduvek i bio poznat po kvalitetnim i popularnim projektima, poput serije „Seks i grad“, nezaboravnih „Naslednika“ i najpopu- larnije i najnagrađivanije „Igra prestola“. „HBO“ se po- tom okrenuo mini-serijama koje su stekle dosta fano- va i nagrada, poput „Nevinih laži“.
prešla 8,9 milijardi (2023), što je u rangu sa 2005. go- dinom, kada je zarada iznosila 8,8 milijardi. Takođe, razlika je i u tome što je 2005. u bioskopsku distribu- ciju u Americi pušteno 676 filmova, dok 2023. ta broj- ka pada na 592. Naredne, 2024. godine u bioskopima su se našla 674 ostvarenja, ali je zarada pala za četi- ri procenta. Najveći broj bioskopski distribuiranih fil- mova je bio 2018. godine – čak 993. I dok broj pretplatnika na svim strimerima raste, te novi poput „Mubija“ ulaze na američko tržište, Ho- livud vodi bitku sa nedostatkom originalnog sadrža- ja koji bi privukao publiku. Trenutno se sve svodi na „Marvel/DC“ franšize i evociranje uspomena kroz oživ- ljavanje starih serijala poput „Ratova zvezda“ i „Sveta iz doba Jure“. Marketinška ulaganja u nezavisnu, ili malo više umetničku produkciju, sve su manja. Ali pa-
Hoće li strimeri pojesti bioskope Loše vreme za romantike
Tužna je istina da veliki holivudski filmovi snimljeni u studijima sa burnom istorijom i slavom, namenjeni mračnim bioskopskim salama, polako odlaze u istoriju, na prašnjave police pored VHS traka i digitalnih video-diskova
radoksalno, studiji se odlučuju na bizaran po- tez puštanja nezavisnih filmova u preko 1.500– 2.000 bioskopa, što sve do pre 10 godina nije bila praksa. Takozvani Oskar filmovi mesecima su se širili po bioskopima, da bi najveću dis- tribuciju doživeli na vrhuncu sezone nagrada. Sada se filmovi prosto puštaju niz vodu. Ljudi nisu ni svesni njihovog postojanja („Po- slednji duel“ Ridlija Skota je jedan od prime- ra) i već nakon 4–6 nedelja se nađu kao opcija „video na zahtev“. Određeni studiji imaju po- lise da ne mogu da puste nijedan film iz bio- skopa u digitalnu formu pre minimum 4–5 meseci, ali se zarad porasta pretplatnika vre- me skraćuje. Jedan od najvećih hitova 2024, „Zlica“, koji i dalje pravi velike pare na blagaj- nama, u digitalnoj formi se našao već 31. de- cembra, nešto više od mesec dana nakon bio- skopske premijere. Svake godine lista skupih filmova koji su propali na bioskopskim blagajnama se proši-
„Dizni plus“ je, s druge strane, pametno iskoristio akviziciju „20th Century Foxa“ i „Lu- casFilma“, te stvorio ceo novi poduniverzum „Ratova zvezda“, u kom se izdvajaju „Mandalo- rijan“, „VandaVizija“ i „Loki“. „Amazon prajm“ se probio i na bioskopsko tržište Oskarom na- građenim „Mančesterom kraj mora“, ali i dru- gim originalnim sadržajima poput „Točka vre- mena“, „Gospodar prstenova: Prstenovi moći“ (koja je ujedno i najskuplja serija svih vreme- na) i „Veličanstvena gospođa Mejzel“. „Hulu“ je otpočeo proboj na svetsko tržište višestruko nagrađivanom serijom „Samo ubistva u zgradi“ sa Selenom Gomez, Stivom Martinom i Meril Strip (koja se pridružila u trećoj sezoni). Za- nimljivo je da uprkos dominaciji „Epla“ global- no, sam strimer ima samo 30 miliona pret- platnika, dok broj jedan, „Netfliks“, ima čak deset puta više. „Netfliks“ se 2014. odlučuje na zanimljiv
Da li zapravo prisustvujemo kraju bioskopa kakve volimo i poznajemo? Are we actually witnessing the end of cinema as we know and love it
U zlatno vreme MGM-a distribucija u 350 dvorana smatrana je revolucijom . Bioskop je postao zabava masa, a ljudi su imali priliku da vide nova ostvarenja širom Amerike, ne samo u Los Anđelesu i Njujorku. Kako su decenije odmicale, broj bioskopskih sala je rastao, a termin široke distribuci- je postao prilično relativan. Ono što je četrdesetih bi- lo 400, pedesetih je već dosezalo brojku od 1.500, da bi se sve do sredine osamdesetih najveći hitovi pušta- li u oko 2.000 dvorana. „Nemoguća misija“ iz 1996. prvo je ostvarenje koje se našlo u 3.000 bioskopskih sala, što se smatralo ne- prikosnovenim. „Šrek 2“ postao je prvi film u istoriji koji je prešao 4.000 bioskopskih kopija u Americi. Pa ipak, narednih 20 godina, osim pomenutog, tu broj- ku je prešlo svega 73 filma. Studiji su često rizikova- li i u bioskope širom Amerike puštali filmove koji se uopšte nisu isplatili u odnosu na očekivanja, a sa dru- ge strane, strimeri su postajali sve veća konkurencija. Iako je VHS bio proizvod sedamdesetih godina proš- log veka, vrhunac svoje popularnosti je doživeo osam- desetih, a potpunu dominaciju proširenjem lanaca vi- deo-klubova poput „Blokbastera“, za koje se smatralo da će uništiti bioskope. Međutim, kao što je istorija do- kazala da pojava televizije nije eliminisala bioskopsku publiku, tako ni sve jači „Blokbaster“ (koji je početkom dvehiljaditih imao preko 9.000 klubova širom Ameri-
ke) nije uspeo da smanji ogromne brojke koje su filmo- vi inkasirali na bioskopskim blagajnama. Lansiranje prvog DVD plejera 1997. bilo je, me- đutim, početak kraja za VHS. Publika ostaje lojalna bioskopima, ali želi i da kupuje filmove na diskovima koji su u visokoj rezoluciji i imaju dodatne materijale poput trejlera, priča o snimanju filma, intervjua i dru- gih stvari koje su ljubitelje navele na sve veće intere- sovanje za DVD. Do početka dvehiljaditih VHS pada u zapećak, ali novi preokret je usledio brže nego što se očekivalo. Za manje od deset godina 2005. na trži- šte ulaze blu rej diskovi, koji svojim performansama i kvalitetom polako kreću da bacaju DVD u zaborav. Prvih šest-sedam godina dvehiljaditih vodio se opšti rat između bioskopa, DVD-a, prelaska na blu rej i ek- spanzije „Netfliksa“, koji je osnovan 1997. Strimer 2007. uvodi „video na zahtev“ i, samom ekspanzijom ovog onlajn modela, svi fizički forma- ti počinju da doživljavaju pad. DVD je iskusio sudbi- nu VHS-a, a blu rej počinje da gubi bitku sa strimeri- ma. Opcija da uz mesečnu pretplatu imate mnoštvo filmova i serija činila se kao mnogo bolja ideja od in- dividualnih iznajmljivanja ili kupovine filmova u bilo kom od pomenutih formata. Samo četiri godine ka- snije „Netfliks“ kreće da širi globalnu striming mre- žu, počevši sa Brazilom, Peruom, Meksikom, a 2012. počinje da osvaja Evropu.
potez i započinje limitiranu bioskopsku distribuciju određenih filmova, koje smatra potencijalnim kandida- tima za Oskara. Pušta ih na samo dve nedelje u između 10 i 750 bioskopa (Skorsezeov „Irac“), da bi zadovolji- li kriterijum Filmske akademije koja za nominacije je- dino razmatra filmove koji su u nekom obliku bili pri- kazani u bioskopima. Pojavom kovida i zatvaranjem bioskopa cela filmska produkcija se ipak seli u onlajn svet. Filmovi su premijere imali ili na strimerima ili u vidu „videa na zahtev“ za dvadeset dolara po iznaj- mljivanju. Iako se činilo kao isplativ potez, svi studiji su se nadali da će povratkom u bioskope publika i da- lje biti lojalna ovom formatu kao što je to bilo u vreme VHS-a, DVD-a i blu reja. Međutim, ispostavilo se da su ljudi navikli da provode vreme sa svojim porodica- ma i prijateljima, te radije iznajmljuju ili kupuju digi- talne kopije, čemu je doprinelo i usavršavanje mode- la televizora i propratnih zvučnih sistema. Rekordna zarada na američkim bioskopskim bla- gajnama je, recimo, 2018. godine iznosila oko 11,9 milijardi dolara. Nakon kovida godišnja zarada nije
ruje, a mali distributeri se trude da se ipak probiju do bioskopske publike, a ne samo preko strimera. „Net- fliks“ je stvorio i hibridni model bioskopske distribu- cije izvan Amerike. Prošlogodišnji filmovi „Marija“ i „Emilija Perez“ su u mnogim evropskim državama ima- li regularnu bioskopsku distribuciju mesec ili dva na- kon „Netfliksove“ američke digitalne premijere. Pita- nje je šta će na kraju biti najisplativije – kratkotrajni „Vorner bros“ model (filmovi idu u bioskopima i na strimingu), ekskluzivno bioskopsko prikazivanje u ro- ku od 42 do 100 dana, nakon čega se film pojavljuje u digitalnoj formi, ili će se procena pak vršiti spram inicijalnog uspeha filmova na blagajnama. Sve češće se događa da, ukoliko film u prve dve-tri nedelje ne ostvari očekivanu zaradu, studio objavi da se on mo- že iznajmiti ili kupiti. Zato se distributeri boje investiranja u bioskopske distribucije jer je onlajn marketing za strimere jeftiniji i efektniji. Da li to znači će u narednoj deceniji bioskopi iskusiti sudbinu od koje su strahovali u vreme VHS-a, ili DVD-a? Ostaje da vidimo, ali držimo fige da prežive!
Tekst / Words: Viktor Vilotijević Fotografije / Photography: Profimedia.rs Depositphotos
46 | Kinematografija » Cinematography
Cinematography » Kinematografija | 47
Made with FlippingBook interactive PDF creator