IPA MEĐUREGIONALNI ENCIKLOPEDIJSKI REČNIK PSIHOANALIZE

Nazad na sadržaj

odigrano iskustvo ʼ ( l’expérience agie partagée ) i radili na granicama između intrapsihičkog i interpsihičkog. Bernar Brise (2006), koji radije govori o interpsihičkom nego o intersubjektivnosti – za njega previše fenomenološki termin – uveo je, u vezi sa područjem interpsihičkog, ideju „ Treće topografije ” (vidi u tekstu iznad), koja je metapsihologija veza, gde se dešavaju projekcije i cepanje ( spliting ) i gde se naglašava pitanje granica. Ova linija razmišljanja i terminologija ima uticaja široko izvan francuske psihoanalize, iako se nekad koristi donekle drugačije. U skorijem radu Stefana Bolonjinija (2016), ʼ interpsihičko ʼse vidi kao „funkcionalni presubjektivni nivo, gde dve osobe mogu da razmene unutrašnje sadržaje, kroz korišćenje ʼnormalneʼ komunikativne projektivne identifikacije” (Bolonjini, 2016, str. 110). Kao proširena psihička dimenzija, ona odražava recipročni uticaj dva uma, koji se doživljava iznutra, dobivši novu, specifičniju efektivnost, prvo za kontejniranje, a potom za simbolizaciju (Bolonjini, 2004). III. Cdc. Intersubjektivnost: razmatranje dve psihe, dva subjekta i relacione dimenzije Andre Grin (2002) je dao okvir francuskom shvatanju intersubjektivnosti, uzimajući u obzir par koji čine nagon i objekat. Objekat otkriva nagon: „Konstrukcija objekta vodi, sa retroaktivnim efektom, konstrukciji nagona koji konstruiše objekat.” (2002, str. 54, prevedeno). Intrapsihički rad i intersubjektivni rad izgledaju kao dva lica istog fenomena: s jedne strane, nagon pravi pritisak ka reprezentaciji, sa druge strane, objekat ima transformišuću ulogu u ovom radu reprezentacije. Tako se na intersubjektivnost gleda kao na dvostruki susret između dve osobe i dva psihička aparata uključujući i nesvesno i strukture koje su investirane nagonom. Rene Rusijon (2008) predlaže definiciju intersubjektivnosti inspirisanu radom D. V. Vinikota: „[…] reč intersubjektivno nam dozvoljava da razmišljamo o susretu subjekta, koga pokreću nagoni i koji ima nesvesni psihički život, sa objektom, koji je takođe subjekat, koga isto pokreće nagonski život koji je delom nesvestan.” [str. 2, prevedeno]. Idući dalje u odnosu na A. Grina, R. Rusijon kaže da nagon ima funkciju glasnika: ako je nagon važan za psihički aparat subjekta, nagon je takođe, kroz afekte, govor, akcije i ponašanje, prezentacija ili reprezent koji se značajno odnosi na objekat. Ovo znači da je odgovor objekta na poruku nagona subjekta ključan u psihoanalitičkom radu. R. Rusijon, kroz „ intersubjectivité et inter-intentionnalité ” (2014) [intersubjektivnost i inter-intenacionalnost], predlaže da u srži intersubjektivnosti leži istraživanje nesvesne namernosti svakog partnera tokom seanse.

154

Made with FlippingBook - professional solution for displaying marketing and sales documents online