ISKRENOST
35
Intervju
Krizni stožer za prevenciju, umanjenje posljedica i osiguranje kontinuiteta posIovanja zbog ugroze od koronavirusa (COVID-19)
Intervju je vođen u svibnju 2020.
1. Kakav je bio početak rada OIV Sto- žera za COVID-19? Zvonko Glavaš: Sve je počelo kao u nekom filmu, barem za mene, a tako će mi vjerojatno i ostati u sjeća- nju jednom kad se vratimo u staru normalu. Iako sam od kraja prošle godine pa do sredine veljače, kao i svi drugi, manje-više redovno pratio vijesti, nekako mi se to sve još činilo daleko od nas. Vijesti iz Kine, karante- ne neviđenih razmjera s desecima milijuna zahvaćenih stanovnika, gradnje velikih bolnica u rekordnim roko- vima. A onda je krenulo u Europi, svaki prvi slučaj u nekoj zemlji se sve ozbiljnije shvaćao. Vrlo brzo je u Italiji bilo 100 slučajeva zaraze, a svaki dan se gotovo udvostručavalo. Bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti prvi slučaj u Hrvatskoj. 24. veljače pozvan sam na sastanak kod Uprave, raspravili smo situaciju i g. Botica me zadužio da formiram tim. Glavni cilj bio je osigurati kontinuitet po- slovanja. Već sutradan smo predložili plan te je Uprava osnovala Stožer. U Stožer su uz mene još imenovani Kristina Čulina , Gordan Kapović , Robert Bogdanić i Tomislav Pelegrin . Malo kasnije, istoga dana, saznalo se za prvi slučaj u Hrvatskoj, a u međuvremenu je nekoliko nas bilo na poslovnom sastanku, da bi nam poslije sastanka jedan od sudionika poslao obavijest da je možda bio u neizravnom kontaktu s prvozaraženim. Bilo je to vrijeme dok je rukovanje još bilo neizbježno. Uskoro, javili su nam za još jedan sastanak s mogućnosti kon- takta. Milijun pitanja i nepoznanica, što, kuda, kako, smijemo li uopće ići kući s posla ili na testiranje? Kako god se taj dan tada činio nemogućim, gledajući unazad, zasigurno je bio i jedan od ključnih momenata da na
samom početku shvatimo ozbiljnost cijele situacije i da se svojim zadaćama Stožera maksimalno posvetimo.
A onda usred epidemije još i potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i šire zagrebačko područje. Stožer je odmah dobio još jednu zadaću, ali s obzirom da potres nije prouzročio veću materijalnu štetu na OIV-ovoj imovini niti je uzrokovao poteškoće u poslovanju, po tome nismo imali značajnijih aktivnosti. 2. Kako ste balansirali vremenom kada je riječ o zadaćama Stožera i svojim svakodnevnim zadacima, što je bio prioritet? Prvih nekoliko tjedana odnosno skoro mjesec dana, zadaće Stožera bile su jedini i isključivi prioritet. Gotovo svaki dan smo od jutra do kasno popodne pa i navečer pratili stanje, raspravljali o brojnim idejama, prikupljali podatke i procjenjivali utjecaj svake mjere. U svim mjerama bili smo među prvima u Hrvatskoj, a u takvoj situaciji potrebno je uložiti puno više truda da bi se prvo sebi, a onda i svima drugima obrazložila njihova opravdanost. Primjerice, 25. veljače smo ogra- ničili sve sastanke, a još tjedan, dva nakon toga morali smo gotovo svima obrazlagati zašto ne možemo na fizičke sastanke. Što ako su u pitanju ugovorne obveze, je li to viša sila? Slično je bilo i s rukovanjem. Tek nakon 11. ožujka kad je ministar zdravstva proglasio epide- miju ili tjedan nakon kad su zatvorene škole i vrtići i kad je obustavljen rad brojnih uslužnih objekata i djelatnosti, stvari su za Stožer postale malo lakše. Dok su se drugi po prvi puta tek tada susretali s mjerama, mi smo ih već imali osmišljene ili čak implementirane.
Made with FlippingBook Learn more on our blog