Kultura
Culture
HARI STAJLS I BAD BUNNY
Bili smo na dve najaktuelnije turneje godine da saznamo da li je sav hajp opravdan. I jeste VRELO MUZIČKO LETO
A msterdam deluje kao pomalo neočekivano mesto za poče- tak turneje kao što je „Toget- her Together“ Harija Stajlsa – posebno kada se uzme u obzir da će tokom cele godine nastupati uglavnom samo u jednom gradu na sva- kom kontinentu. Nakon deset nastupa u „Johan Krojf Areni“ u prestonici Holandi- je seli se u London, Njujork, Meksiko Siti,
zajedno, da delimo trenutke, da se zabav- ljamo zajedno. To želimo da uradimo ve- čeras. Izazivam vas da se zabavite jedna- ko koliko ću se ja zabaviti – govori publici. Misija ispunjena. Iz arene publika izla- zi na ulicu gotovo blaženo smirena, kao da kreće kući nakon fenomenalnog prvog dej- ta, pevušeći ikoničan refren singla „Aper- ture“ – „We belong together…“ Ali zato, pri prilasku diseldorfskom
smisleno potvrđuje, onda je to činjenica da uopšte nije potrebno razumeti stiho- ve da biste shvatili zašto je „Bad Bunny“ postao jedna od najvećih svetskih muzič- kih zvezda. Koncert je podeljen u dve jasno od- vojene celine. U prvoj se „Bunny“ pred- stavlja kao tradicionalista, predvodeći živi bend i, u jednom trenutku, čitavu grupu salsa plesača. Njegovo viđenje ovog žan-
Sao Paulo, Melburn i Sidnej, gde će održati ukupno 67 koncerata. I ja sam bio među približno 50.000 ljudi koji prisustvuju jed- noj od večeri turneje u Amsterda- mu. U šetnji gradom tog vikenda bilo je lako primetiti njegov dopri- nos lokalnom turizmu: na ulicama se gotovo jednako često mogao čuti britanski ili američki engleski kao i holandski jezik, plus je pop-ap sa „merchom“, smešten među kultnih devet uličica, vrveo od „Gen Zija“ odevenih u šortseve, košulje sa kra- vatama i dovoljno šljokica da sjaje do kraja vikenda. Publika je, naravno, vrištala to- kom čitavog koncerta. Kao što je verovatno i očekivao, reakcija na njegov najnoviji, suzdržaniji album „Kiss All the Time. Disco, Occasio- nally.“ bila je manje fanatična ne- go na prethodna izdanja, mada je to, ruku na srce, veoma visoko po- stavljena letvica. Ipak, pesme sa no- vog albuma dobijaju sasvim novu dimenziju uživo. Veliki deo zaslu-
ra ipak donosi i neočekivane za- okrete: „Baile Inolvidable“ otvara dug i iznenađujuće progresivni so- lo na sintisajzeru, dok još duži so- lo na španskoj gitari sa deset žica na kraju prerasta u obradu pesme „Hey Jude“. Drugi deo koncerta naglašava njegov talenat za neumoljive ritmo- ve i ulogu neumornog pokretača žurke – potpuno drugačijeg od čo- veka koji je samo nekoliko minuta ranije u krem odelu i kravati izvo- dio baladu „Turista“. Prvi je ledeno smiren: između pesama nepomič- no posmatra stadion, povremeno duboko uzdahne, kao da procenju- je prostor koji planira da preuredi. Drugi je eksplozivan, pun samo- pouzdanja i neprestane energije. Tokom dobrog dela koncerta „Bad Bunny“ je skriven od većine publike i može se pratiti samo preko velikih ekrana, dok se probija kroz masu ljudi koji slave oko njega. Ipak, sve funkcioniše izvanredno. Tribi- ne pulsiraju zahvaljujući LED lampi-
ga pripada njegovom izuzetno prilagod- ljivom bendu, koji u pojedinim trenucima broji čak 18 muzičara. Ali, naravno, najveći deo pripada njemu samom. Bilo da se bez zadrške baca kroz plesne deonice ili než- no grli svoju gitaru ukrašenu zvezdama, Stajls ostaje beskrajno harizmatičan. Pu- blika mu je toliko naklonjena da čak i pri- zor kako između dve pesme otpija gutljaj vode izaziva oduševljenje. – Čitav razlog zbog kog smo na ovoj turneji, čitav razlog zbog kog sam napra- vio ovaj poslednji album, jeste da budemo
stadionu, gde se nekoliko nedelja kasni- je održava jedan u nizu „Bad Bunnyjevih“ koncerata na uveliko rasprodatoj „Debi ti- rar mas fotos“ turneji, atmosfera je – što bi se na španskom reklo – „muy caliente“. Jasno je da smo svi euforični što smo ov- de. I baš svako u publici je razumeo za- datak kada je autfit u pitanju: devojke sa cvećem u kosi i momci u havajkama uči- nili su da svaki ćošak grada deluje kao da je duh latino partija na trenutak potpu- no osvojio inače efikasnu i uzdržanu Ne- mačku. Ako njegov koncert nešto nedvo-
cama ugrađenim u lažne foto-aparate koje publika nosi oko vrata (dobijene na ulazu), a ljudi u parteru više plešu jedni sa drugi- ma nego što pažljivo prate nastup. Sve za- jedno više podseća na rejv nego na klasičan stadionski koncert. Sve deluje iskreno i dir- ljivo, a ne kao unapred osmišljena predsta- va. Ko bi ovo želeo da propusti?
Tekst / Words: Ivan Radojčić Fotografije / Photography: Profimedia.rs
48 | Muzika » Music
Made with FlippingBook interactive PDF creator