Poslužite se / Dine&Wine
KO JE MAJA MAČKOVIĆ? Ne volim etikete i ne dozvoljavam da me se trpa u ladice. Stručna sam u nekoliko profesija, imam puno hobija, za- nimacija i strasti. Teško je nabrojati što sve radim i volim, pa ću spomenuti samo ono što me najduže prati: druš- tvene mreže, fotografija, kuhinja, slikanje, izrada nakita i pisanje. Uvijek su mi u ruci nekakva špatula, kist, kliješta ili penkala, te iz tih domena proizlazi najviše mojih krea- cija. Strahovito sam senzibilna, osjetljiva na nepravdu, pa koristim kreiranje kao filter pomoću kojeg izbacujem tu- gu, a zadržavam samo pozitivno. Iako sam svjesna da me mnogi opravdano zovu umjetnikom, teško mi je sebe po- častiti tom riječju jer ona ipak nosi golemu težinu i odgo- vornost, pa to ostavljam za „jednom kad odrastem“. WHO IS MAJA MAČKOVIĆ? I don’t like labels because I don’t want to be stuffed in a drawer. I am an expert in several professions; I have infi- nitely many hobbies, interests and passions. It is difficult to list everything that I do and love, so I will mention that which has been with me for the longest: social media, photography, cuisine, painting, jewellery making and wri- ting. I always have in my hand some sort of spatula, bru- sh, tongs or pen, thus most of my creation derives from those domains. I have terrible sensibilities; I’m sensitive to the injustice, so I use my creativity as an outlet, or a fil- ter which helps me to discard sadness and only hold on to the positive. Although I am aware that many justifiably call me an artist, I find it difficult to honour myself with this word, because that actually carries a huge weight of responsibility, so I leave that for “once I grow up”.
– Srdela na ražnju, priljepak na buzaru, špageta s ikrom ježa, peče- nih volaka i mušula, janjeće ili ja- reće jetrice na kiselo, kuhanog ja- njećeg ili jarećeg vrata, kuhane govedine iz prvog vrenja... Nedavno je za potrebe jed- nog projekta Maja proučavala tra- dicionalni meni iz vremena kad je Hvar bio pod Venecijom. Provela je dane i dane čitajući zapise iz tog vremena. Tako je naletela na inte- resantnu priču o dolasku bakalara. – Pjetro Kvirini se 1431, pre- vozeći na sjever teret bačvi punih malvazije, nasukao na Lofotskom otočju. Prisiljen provesti zimu s lo- kalnim stanovništvom jer je nje- gov brod doživio havariju, naterao ga je da nauči pripremati baka- lar. Toliko ga je oduševio da se u Serenisimu vratio s punim tova- rom, ponosan kao da dovozi najve- će blago. Nakon početne averzije uzrokovane neugodnim mirisom bakalar je, osim na brodovima, vrlo brzo zasjeo i na stolove vene- cijanskih gurmana. Pripremajući ga po Kvirinijevim uputama, nau- čenih od potomaka Vikinga, suhi bakalar se kao delicija proširio po cijelom Mediteranu. HLADNI PRSTI VETRA ŠIBAJU PRŠUTU Hvar je vekovima bio deo Ve- necije. Kao glavna tranzitna luka bio je izložen mnogim dobrima o kojima je ostatak Evrope mogao samo da sanja. Do njega su dola- zile vredne stvari poput svile i za- čina – bibera, šafrana, muskatnog oraha… Postao je začetnik bogate kuhinje kakvu poznajemo danas. – Najpoznatije jelo jeste gre- gada: riblji specijalitet koji se do prije tridesetak godina pripremao isključivo u gradu Hvaru, a u me- đuvremenu je postao brend hrvat- ske gastronomije. Osim toga, tu je brujet (brodet). Vrlo slično jelo koje se priprema od morskih plo- dova, crnog vina i rajčice, te neza- obilazna buzara, koja se sprema s puno češnjaka, rajčicom i bijelim vinom. U kontekstu tradicionalne Dal- macije nemoguće je izostaviti i pa- šticadu, to jest goveđi pirjanac. – U bodulskoj Dalmaciji, is- ključivo s krumpirovim njokima, priprema se uz najveće privatne i društvene fešte, a interesantno
je spomenuti da ne samo da sva- ki dalmatinski grad ima svoju ina- čicu već svako domaćinstvo ima svoj unikatni recept. Osim toga, i dalmatinska pršu- ta nadaleko je čuvena. – Netko će drugi možda ima- ti realno, znanstveno objašnje- nje temeljeno na faktima, među- tim, meni je dovoljno zatvoriti oči i zamisliti hladne, dalmatinske bure. Živote i memorije koje, noše- ne vjetrom, šibaju pršute, obješe- ne same na nekom tavanu. Hladne prste vjetra koji agresivno probija- ju pore i klize vlaknima proteina, kradući im vodu i život. Okus ta- kvog mesa na kraju procesa ne da se opisati riječima. Gregada je najpoznatije dalmatinsko jelo. Sastoji se od sveže ribe, krompira, belog vina i začina Gregada is the most famous Dalmatian dish. It consists of fresh fish, potatoes, white wine and herbs
44 |
Made with FlippingBook interactive PDF creator