Elevate September 2019 | Air Serbia

Jakšić Đra NAJČUVENIJI SKADARLIJSKI BOEM Pesnik i slikar Đura Jakšić (1832–1878) po- slednje je godine života proveo u Skadar- skoj 34, a svi koji su ikada kročili u prelepu Skadarliju to već dobro znaju. Da svrate u prizemnu belo-plavu kuću, prolaznike po- ziva i bronzana figura pesnika i najpozna- tijeg boema i gosta obližnjih kafana. Kuća danas služi kao izložbeni, kulturni i eduka-

tivni prostor u kojem se odvijaju različite promocije, manifesta- cije i predavanja. Ma- li sobni klavir nekada odjekne kroz prozor i na kamenu se suda- ri sa tamburom i vi- olinom pobeglim iz kafane. Ova kuća pri- mer je kako Beograd treba da se odnosi prema zaslužnim gra- đanima Srbije.

THE MOST FAMOUS BOHEMIAN OF SKADARLIJA Poet and painter Đura Jakšić (1832-1878) spent the last years of his life at 34 Skadars- ka Street, and that’s already well-known to everyone who’s ever set foot in the beautiful Skadarlija bohemian quarter. Inviting passers-by to visit the white and blue single-sto- rey house there is the bronze gure of this poet and most famous bohemian and regu- lar guest of the nearby taverns. The house today serves as an exhibition centre and cul- tural and educational space, hosting various promotions, events and lectures. A small lounge piano sometimes echoes through the window and collides on the cobblestones with the tamburice music and violin sounds escaping from the taverns. This house is an example of how Belgrade should treat the deserving citizens of Serbia.

DAVIČOVA HANA SA VRAČARA U Hadži Prodanovoj 4, u četvorosprat- noj socrealističkoj zgradi, na čijem se li- cu crvena cigla meša sa betonom, Oskar Davičo (1909–1989) pušio je sto cigare- ta dnevno, navijao za Partizan i, narav- no, pisao pesme i prozu. Sivilo zgra- de razbija veštački bršljan na jednom od prozora. Svako ko se sprema da zazvo- ni na interfon, sudariće se sa podsetni- kom na život ovog velikog pesnika. Iako Daviča uglavnom pamtimo po Hani , Sr- biji i drugim poemama, on je 1952. obja- vio roman Pesma u kom kroz doživljaje svojih junaka opisuje život u okupira- nom Beogradu. Iz tog ostvarenja je i sle- deći dijalog: „Ja volim Beograd!“, reče Mića. „I ja ga volim. Nekako čudno. Beo- grad volim, nemoćno ga volim, ne mo- gu da ga zagrlim, ne mogu da ga polju- bim, ni da mu dam bombone ne mogu. Pa mi ga je žao. Ništa mu ne umem. Ni- šta da mu dam. A osećam: mogla bih, a ne umem...“ Davičo Osa

DAVIČO’S “HANA” FROM VRAČAR At 4 Hadži Prodanova Street, in a four-storey socio-realist building that has a facade of red brick mixed with concrete, Oskar Davičo (1909 - 1989) smoked 100 cigarettes a day, cheered for Parti- zan and, of course, wrote poems and prose. The greyness of the building is broken up by articial ivy on one of the windows. Anyone preparing to ring the intercom will come across a reminder of the life of this great poet. Although Davičo is mostly remembered for ‘Hana’, ‘Serbia’ and other verses, in 1952 he published the novel ‘Poem’ (Pesma), in which he uses the experiences of his he- roes to describe the occupied Belgrade of WWII. The following dialogue is taken from this work: “I love Belgrade!” - says Mića. - I love it too. It’s somehow strange. I love Belgrade, I love it helplessly, I can’t hug it, can’t kiss it, nor can I even give it sweets. So I feel sorry for it. I’m incapable of doing anything for it. I can give it nothing. And I feel like: I could, but I’m not capable...

| 41

Made with FlippingBook interactive PDF creator