blici je bio prijemčiv pre svega zbog svojih mana, zatim posla koji ga je ubijao u pojam, usamljenosti u sumor- noj svakodnevici i uzaludnog pokušaja da „uspe“, po- stane „ostvaren“ i spozna „istinu“. Ova sizifovska repe- titivnost pokušaja i promašaja, uvijena u kvazisatiričnu priču o vladinim zaverama i vanzemaljcima koji prete da unište planetu, prvi put je na televiziji ogolila real- nost savremenog radnika i muškarca, jednog nezado- voljnog lika koji sumnja u sebe i sa prezirom gleda na američki san i tradicionalne ideje o uspehu. Zavisan od pornića, nesposoban da ostvari značajan emotivni odnos sa ženama, opsednut idejom verovanja u vanze- maljsku otmicu sopstvene sestre i postojanje paranor- malnih pojava, Molder je bio i ostao prikaz promaše- nog čoveka koji se drži sopstvenih iluzija jer mu ništa drugo ne preostaje. Ni Skali nije bila u boljoj situaciji – uprkos intelektu, obrazovanju i zdravoj skepsi, bila je ponižena i strpana u isti taj podrum samo da bi špijunirala kolegu po na- ređenju šefova. Njeno obrazovanje i talenat nisu niko- ga zanimali. U okrutnoj realnosti žene koje su pokuša- vale da se probiju u muškom svetu ranih devedesetih i nisu prolazile bolje, a ova serija se nikad nije ustruča- vala da nam pokaže kako stvari zapravo stoje, neveza- no za vanzemaljce. Zanimljivo je da čuveni slogan serije, ispisan na Mol derovom posteru sa NLO, nije bio „Verujem“, već „Želim da verujem“. Ovo nije slučajnost – mada se serija izuzet- no zabavljala predstavljajući nam razne paranormalne pojave u zapletu, često je okosnica priče bilo puko Mo- lderovo insistiranje da je istina izvesno „negde tamo“ i da ćemo je sigurno naći ako dovoljno uporno istražuje- mo. Njegova želja za verovanjem u objašnjenje i smisao bila je najprominentnija tema cele serije, iako za mno- ge fenomene, uključujući i navodnu otmicu sestre Sa- mante, objašnjenje nikad nije ni otkrio. Molderovih naslednika je mnogo. Volter Vajt, To- ni Soprano, Don Drejper, Dekster, Doktor Haus, Ke- vin Garvi i nebrojeni drugi; svi su bili portreti besnih ili obespravljenih ljudi koji su želeli da promene svo- je okruženje i svet, ali nikad sebe. Na kraju, mnogi od njih su i uspeli u svojim namerama baš zato što su gle- daoci žudeli za njihovim pobedama, preva- zilaženjem životnih prepreka i raskrinka- vanjem sistema. Nažalost, Kris Karter nam nikada nije dao to zadovoljstvo jer Mol- der i Skali nikada nisu „pobedili“ niti „uspe- li“; štaviše, deveta sezona se završava borbom za spasavanje Molderove glave i egzilom, nikakvim tri- jumfom. Sve ovo nam je dato ovako upravo zato što je Karter oduvek znao da pojedinac, sam na svome i za- majan samoobmanom, ne može da pobedi „sistem“ i ne može da otkrije istinu, štagod ona bila. Karter nam nikada nije rekao gde je „istina“ jer je istina arbitraran koncept, čak i u Dosijeu Iks – ipak, prvi je gledaocima svih profila beskompromisno objasnio gde ona nije i šta ne treba da radimo ako želimo da se osećamo bolje u sopstvenoj koži. Fer je reći da nam je ekipa ove legendarne serije na taj način dala najvredniji mogući savet, naravno, prva u svojoj branši.
ries never hesitated to show us how things really stand, regard- less of invading aliens. It is interesting that the show’s famous slogan, written on Mold- er’s poster of a UFO, was not“I believe”, but“I want to believe”.This is not a coincidence – although the series was very entertaining with the introduction of various paranormal happenings in the plot, the backbone of the story was often simply Mulder’s insistence that the truth is certainly“out there somewhere”and that we will surely find it if we investigate persistently. His desire to believe in explanation and meaning was the most prominent theme of the entire series, although many phenomena – including the alleged abduction of his sister Samantha – were never fully explained. Mulder has many successors. Walter White, Tony Soprano, Don Draper, Dexter, Doctor House, Kevin Garvey and countless others; all were portraits of angry or disenfranchised people who wanted to change their environment and their world, but never themselves. Many of them also ultimately succeeded in their intentions precise- ly because the viewers craved their victories, the
Foks Molder, ma koliko
harizmatičan, publici je bio prijemčiv pre svega zbog svojih mana Fox Mulder, regardless of how charismatic he was, was primarily receptive to the audience due to his faults
overcoming of life hurdles and the break up of the system. Unfortunately, Chris Carter never gave us that satisfaction, because Mulder and
Scully never“won”or“succeeded”; what’s more, the ninth sea- son actually ends with a struggle to save Mulder’s life and ex- ile, with no triumph whatsoever. All of this was given to us in this way precisely because Carter always knew that an individual, act- ing alone and tricked by self-deceit, cannot beat the “system” and cannot discover the truth, whatever it may be. Carter never told us where the “truth” is, because truth is an arbitrary concept, even in the X-Files - still, it was the first to explain uncompromisingly to viewers of all profiles where the truth isn’t and what we shouldn’t do if we want to feel better in ourselves. It is fair to say that the team behind this legendary series thus gave us the most valuable possible advice and, of course, was the first in its branch to do so.
| 47
Made with FlippingBook interactive PDF creator