Elevate January 2024 | Air Serbia

slavlje / Celebration

Savindan Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi Let us exclaim with love to Saint Sava Savindan Savindan je praznik Srpske pravoslavne crkve kojim se obeležava uspomena na princa dinastije Nemanjića / Savindan is a Serbian Orthodox Church holiday celebrated in remembrance of the prince of the Nemanjić dynasty

Rođen je 1175. godine kao Rastko Nemanjić, naj- mlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i Ane Nemanjić, kćerke carigradskog imperatora Romana. Još kao dete je redovno prisustvo- vao crkvenim službama, a ikone su ga posebno zanimale. Kada mu je bilo 17 godina, upoznao je jednog monaha i s njim se ubrzo uputio ka manastiru Svetog Pantelejmo- na na Svetoj gori, napustivši oče- vu kuću. U tom manastiru se zamo- našio 1192. godine, kada je i dobio ime Sava. Godine 1196. veliki župan Stefan Nemanja napušta svoje kra- ljevstvo – Rašku, i pridružuje se si- nu u manastiru Studenica, gde po- staje monah i dobija ime Simeon. Iste godine i Rastkova majka Ana je napustila svoj dotadašnji život i zamonašila se, postavši Anasta- sija. Dve godine kasnije Sava i Si- meon osnivaju manastir Hilandar na Svetoj gori. Simeon je preminuo 1199. godine, a samo nekoliko me- seci kasnije proglašen je svetiteljem. Početkom 13. veka Sava je po- stao đakon i sveštenik Hilandara, a zatim i arhimandrit u Solunu. Kada se 1207. godine vratio u Srbiju, sa sobom je poneo i mošti svog oca. Godine 1219. ekumenski patrijarh je na dvoru Vizantijskog carstva, u Nikeji, Savu proglasio prvim srp- skim arhiepiskopom. Zahvaljujući njemu, Srpska pravoslavna crkva je postala autokefalna, tj. samostalna. Sava je 1220. godine objavio prvi srpski Nomokanon, pravni zbor- nik koji obuhvata crkvene i gra-

til then and became a nun, renamed Anastasia. It was two years later that Sava and Simeon founded Hilandar Monastery on Mount Athos. Sime- on passed away in 1199 and was de- clared a saint just a few months later. Sava became a deacon and priest at Hilandar at the start of the 13 th century, then later also earned the title of archimandrite in Thessa- loniki. Upon returning to Serbia in 1207, he brought his father’s mor- tal remains back with him. It was in 1219 at the court of the Byzantine Empire in Nicaea that the ecumenical patriarch consecrated Sava as the first Serbian archbishop. It was thanks to him that the Serbian Orthodox Church became autocephalous, i.e. independent. Sava published the first Serbian Nomocanon in 1220, rep- resenting a compilation of law that included ecclesiastical and civil laws related to ecclesiastical-canonical is- sues. Sava handed over the title of archbishop to his student Arsenije at Žiča Monastery in 1234, thus pro- claiming Arsenije the second Serbian archbishop. He then embarked on a journey, wishing to end his life wan- dering in some unknown country. He travelled and toured holy sites until falling ill in Veliko Tarnovo, where he died on 27 th January, 1236. King Vladislav transferred Saint Sava’s mortal remains to Mileševa Monastery sometime around 1237, but the Ottomans (Grand Vizier Koca Sinan Pasha, 1595) incinerated them in Belgrade’s Vračar neighbourhood, on the site that is today the magnif- icent Temple of Saint Sava.

đanske zakone koji se odnose na crkveno-pravnu problematiku. U manastiru Žiča Sava je 1234. go- dine titulu arhiepiskopa predao svom učeniku Arseniju i proglasio ga drugim srpskim arhiepiskopom. Nakon toga kreće na put, sa željom da svoj život završi lutajući nekom nepoznatom zemljom. Obilazio je sveta mesta, dok se u Trnovu nije razboleo, a tamo je i preminuo 27. januara 1236. Kralj Vladislav je prebacio mo- šti Svetog Save u manastir Mileše- vu, negde oko 1237. godine, ali su ih Osmanlije (Sinan-paša, 1595. go- dine) spalile na Vračaru u Beogra- du, gde se danas nalazi veličanstve- ni Hram Svetog Save. He was born in 1175 as Rastko Nemanjić, the youngest son of Grand Prince Stefan Nemanja and Ana Nemanjić, the daughter of Byzantine Emperor Romanos of Con- stantinople. He regularly attended church services already during child- hood and was particularly interested in icons. He met a monk when he was 17 years old and soon travelled with him to the Monastery of Saint Pan- teleimon on Mount Athos, abandon- ing his father’s house. It was at this monastery, in 1192, that he became a monk and received the name Sava. Grand Prince Stefan Neman- ja also left his kingdom of Raška in 1196, joining his son at Studenica Monastery, where he also become a monk and received the name Simeon. The same year saw Rastko’s mother, Ana, abandon the life she’d lived un-

Na ovaj dan, 27. januara (14. po starom kalendaru), Sveti Sava se upokojio 1236. godine u gradu Trnovu u Bugarskoj It was in the Bulgarian city of Veliko Tarnovo on the date of 27 th January (14 th according to the Julian calendar) in the year 1236 that Saint Sava passed away

72 | Božić » Christmas

Made with FlippingBook interactive PDF creator